Riječ urednika o radu na Monografiji Instituta Ruđer Bošković povodom obilježavanja 70. godišnjice njegovog osnutka.
Obilježavanje sedamdesete godišnjice Instituta Ruđer Bošković na kraju drugog desetljeća 21. stoljeća prilika je da se ukratko osvrnemo na osnivanje instituta 1950. godine. Bilo je to vrijeme bremenito posljedicama Drugog svjetskog rata kada je bilo vrlo teško osigurati sredstva i stvoriti ozračje za takav poduhvat. Autoritet moralne i intelektualne snage akademika Ivana Supeka (1915-2007.) bio je presudan u oblikovanju političke volje potrebne da bi se pokrenuo takav složen projekt i zacrtao razvoj moderne i dugoročno održive interdisciplinarne znanstvene institucije.
Kao vizionar širokog horizonta i fizičar, nadahnut izobrazbom kod Nobelovca W. K. Heisenberga, kvantnog fizičara, jasno je sagledao kako organizirati znanstveno istraživanje. Uz pomoć uglednih profesora Sveučilišta u Zagrebu ostvaren je taj cilj. Izborom aktualnih istraživačkih tema u oblastima fizike, kemije, biologije i elektronike, povezivanje s vodećim svjetskim znanstvenim centrima i sveučilištima u koje su odlazili naši brojni mladi znanstvenici na izradu doktorskih disertacija i usavršavanje, stvoreno je ozračje entuzijazma i motiviranosti, što je vrlo brzo donijelo zapažene rezultate. Na zasadama naših znanstvenih pionira institut se neprestano razvija slijedeći nove putokaze znanosti.
Razvoj znanosti tijekom 20. stoljeća obilježen je trima epohalnim otkrićima – kvantnom teorijom materije, Einsteinovom općom teorijom relativnosti i građom molekule života -dvostruke zavojnice DNK – koja su otvorila velik broj novih znanstvenih grana i disciplina, proširujući istraživanja do neslućenih razmjera, obogativši naše spoznaje. Ali novi pogledi i otkrića stvorili su nove dileme: kako korisno upotrijebiti znanje, vodeći brigu o dobrobiti čovječanstva i očuvanju našeg jedinog staništa – planeta Zemlje.
U tom, gotovo nesagledivom skupu nije jednostavno odabrati što spomenuti, a da nije imalo ogroman utjecaj na znanost našeg instituta. Neizostavne su spoznaje o strukturi materije na subatomskoj razini i o nastanku te evoluciji svemira; razvoj telekomunikacije i računarstva; nove spektroskopije visokog vremenskog i prostornog razlučivanja; sinteze supramolekula - giganata, dizajn novih lijekova i dizajn katalizatora po uzoru na prirodne enzime, sinteze funkcionalnih materijala koje povezuju i umrežavaju brojne znanstvene i tehničke discipline, uvažavajući pri tome principe zelene kemije; znanost o životu koja uključuje istraživanja od substanične razine do makroskopskih razmjera povezujući molekularnu i strukturnu biologiju, genetiku i epigenetiku s ostalim granama koje su od velikog utjecaja na medicinu i srodne discipline. Granice između pojedinih grana i disciplina danas ubrzano nestaju i nastaju nove, kao rezultat interdisciplinarnog i multidisciplinarnog pristupa. Znanost o materijalima kao i znanost o očuvanju okoliša to nedvojbeno naglašavaju.
U skladu s aktualnim svjetskim istraživačkim pravcima, ne obazirući se na administrativnu podjelu, monografija posvećena sedamdesetoj godišnjici instituta stavlja upravo naglasak na predstavljane naših postignuća u područjima i disciplinama dominantnim u svjetskoj znanosti: fizici, znanosti o materijalima, kemiji, znanosti o životu, računalnoj znanosti te znanosti o okolišu i istraživanju mora. Aktualnost istraživačkih programa i visoka razina kompetentnosti, praćena kvalitetnom znanstvenom produkcijom, omogućavaju naše sudjelovanje u respektabilnim međunarodnim znanstvenim projektima. Time doprinosimo razvoju znanosti u našoj zemlji, pridružujući se zajedničkim nastojanjima u okviru Europske unije, afirmirajući svoj istraživački potencijal.
Neophodno povezivanje znanosti i tehnologije stvara nove mogućnosti u istraživanju, globalno utječući na način našeg života i predstavljajući velik izazov za čovječanstvo, koje neumorno treba stremiti ka ekološkoj održivosti planeta te naučiti kako prepoznati i na vrijeme se suprotstaviti prirodnim kataklizmama, s kojima se upravo suočavamo. Znanost zacijelo može odgovoriti tim složenim izazovima i otvoriti nove mogućnosti za održivi razvoj i dobrobit čovječanstva.
dr. sc. Biserka Kojić-Prodić i dr. sc. Milko Jakšić povodom rada na Monografiji Instituta Ruđer Bošković.