Kapitalni projekt za sedam desetljeća znanstvene izvrsnosti na Institutu

Ova investicija na IRB je stigla zahvaljujući projektu „Otvorene znanstvene infrastrukturne platforme za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu“ (O-ZIP), što predstavlja  jedno od najvećih ulaganja u znanstvenu infrastruktura u posljednjih trideset godina u Hrvatskoj.

Osnivanje Instituta

Priča o projektu O-ZIP, priča je o rastu i razvoju Instituta, a započinje davne 1950. godine kada je ova stožerna znanstvena institucija u Republici Hrvatskoj (RH) osnovana. Institut je nastao inicijativom vizionara, znanstvenika i humanista, akademika Ivana Supeka, koji je zajedno s nekoliko uglednih profesora Sveučilišta u Zagrebu odlučio predstaviti članovima Akademije ideju osnivanja Instituta za fiziku.

Slijedom te inicijative 1950. godine Privredni savjet i Vlada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavija  (SFRJ) donose odluku o osnivanju Instituta iz područja atomske fizike u sastavu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) u Zagrebu.

Iste godine JAZU osniva Odbor za izgradnju Instituta i započinje njegova gradnja. Uz Ivana Supeka, odbor su tvorili Drago Grdenić, Josip Lončar, Vatroslav Lopašić i Mladen Paić, a predsjednik mu je bio Željko Marković. Već na prvim dogovorima Odbor odlučuje da Institut obuhvati odjele teorijske fizike, molekularne fizike, nuklearne fizike i elektronike.

Na prijedlog akademika Ivana Supeka u listopadu 1951. godine Institut dobiva ime po znamenitom hrvatskom fizičaru i astronomu iz 18. stoljeća, Josipu Ruđeru Boškoviću. (Više o osnivačima pročitajte ovdje.)

Oštogovićev potpis

Danas se Institut Ruđer Bošković prostire na površini od 13 hektara. Kompleks IRB-a iznimno je vrijedan arhitektonski sklop sa zgradama spomeničke vrijednosti.

Izvorni dijelovi kompleksa od I. do  IV. krila, Ciklotronskog krila, servisne i upravne zgrade, izvedeni su prema projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića, a kasnije je Institut višestruko dograđivan zbog kontinuirane potrebe za povećanjem radnog prostora i uvođenja novih smjerova istraživanja. Vrijedi istaknuti da je prva dozvola za gradnju zgrade I. krila izdana 18. travnja 1951. godine.

Kako navodi prof. dr. sc. Idis Turato u tekstu ''Kazimir Ostrogović, Institut Ruđer Bošković 1950.–52.''  na blogu idisturato, projektnim programom tražen je smještaj laboratorija za znanstveni rad u suvremenim granama fizike, predavaonica za devedeset studenata, priručne radionice sa skladištima, konstruktivni biro i stan domaćina. Već se tijekom gradnje kompleksa 1952. godine pojavila potreba za dodatnim proširenjem na nove paviljone za kemiju, biokemiju i nuklearna istraživanja koji su nešto kasnije i realizirani.

Izvorni sklop Oštrogovićevog Instituta je u više navrata dograđivan, a ove dogradnje su se sve do 70-tih godina zasnivale na parcijalnim planovima i građevnim programima koji su definirani potrebama i mogućnostima IRB-a.

U sedamdesetima je dovršena izgradnja zgrada VI. i VII. Krila, dok je tijekom osamdesetih izrađen je Provedbeni plan Područja znanstvenih i znanstveno-nastavnih ustanova Bijenička cesta - Horvatovac, kojim je određena koncepcija prostornog razvoja IRB-a do današnjih dana.

Prema planskim postavkama realizirano je V. krilo, X. krilo i NAL. Realizacijom navedenih zgrada definiran je današnji raspored sadržaja i izgled kompleks IRB-a.

U centralnom dijelu, sjeverno od glavne prometnice, izgrađeni su objekti za djelatnosti iz područja fizike, dok su s južne strane ove prometnice podignuti objekti za djelatnosti iz područja kemije. Dio djelatnosti fizike i kemije koji obuhvaća istraživanja nuklearnog i radioaktivnog područja smješten je u centralnoj uvali institutskog zemljišta pod nazivom ciklotronski kompleks sa svim pratećim zaštitnim i sigurnosnim objektima i elementima te se ovom uvalom proteže do južne granice IRB-a.

U južnom dijelu zemljišta predviđen je prostor za biološko-medicinska istraživanja, koji je danas privremeno smješten u starim prizemnim zgradama (Biologija I i Biologija II) i V. krilu. Zgrade zajedničkih administrativnih službi s portirnicom te dvije trafostanice smještene su uz zapadnu granicu i glavni ulaz čime je kretanje stranaka unutar kruga IRB-a svedeno na minimum.

Međutim, unatoč brojnim dogradnjama drugih arhitekata, do dana današnjeg, izvorni Ostrogovićev sklop IRB-a uspio je sačuvati svoju autentičnost, prostornu i arhitektonsku kvalitetu i vizualnu prepoznatljivost.

Kapitalni projekt za veliki jubilej

Upravo je to očuvanje i poštivanje izvornog sklopa bio jedan od ključnih zadataka marljivog tima koji je još 2012. godine krenuo s misijom pripreme projekta O-ZIP.

Naime, koncept projekta O-ZIP razvijen je kao ključni dio dugoročne strategije IRB-a u kontekstu tada neposrednog pristupanja RH Europskoj uniji još 2012. godine. Studija predizvodljivosti dovršena je 2013. godine, a 2014. godine projekt ulazi u tekući Operativni program koherentnosti i kohezije, dok pripremu studije izvodljivosti IRB započinje 2016. godine.

U sklopu projekta predviđena je obnova postojećih objekata te izgradnja pet novih objekta i to za informacijsko-komunikacijske znanosti i tehnologije, istraživanje mora i okoliša, biomedicinska istraživanja, napredne materijale i tehnologije te kongresni centar.

Prilikom svečanosti potpisivanja ugovora za projekt O-ZIP u studenom 2020. ravnatelj IRB-a dr. sc. David M. Smith izjavio je ''Sjećam se studije izvodljivosti, sjećam se cijele izazovne procedure vezane uz pripremu dokumentacije za znanstvene instrumente. Sjećam se kako su stručnjaci iz JASPERS-a istaknuli studiju izvodljivosti kao najbolje pripremljenu u sklopu programa. Sjećam se projekata Onda arhitekture, Randića i suradnika, ING4 Studija i IGH-a. Sjećam se i kad su nam rekli da nije moguće izvesti tako komplicirani projekt. Pokazali smo da je u zajedničkom partnerstvu ipak sve moguće.''

Naime, IRB je svoj put do projekta O-ZIP gradio još u okviru europskih pretpristupnih fondova te nastavio preko projekata prekogranične suradnje, projekata Hrvatske zaklade za znanost, projekata iz programa FP7 i OBZOR 2020 pa sve do niza strukturnih projekata, uključujući i one financirane iz Europskog socijalnog fonda.

Sredstvima iz navedenih programa financiranja IRB je ojačao svoj istraživački potencijal i unaprijedio kvalitetu istraživanja, osnažio partnerstvo s gospodarstvom, ostvario status poželjnog poslodavca doktorandima, znanstvenicima-povratnicima, ali i uglednim inozemnim znanstvenicima te značajno doprinio priljevu mozgova u RH. Ovu tvrdnju potkrepljuje ljudski potencijal od preko 550 znanstvenika i istraživača, s gotovo 280 doktoranada i 40 inozemnih znanstvenika, kao i činjenica da je trećina od ukupnog broja znanstvenika-povratnika u RH zaposlena upravo na IRB-u.

''Želim zahvaliti svim svojim najbližim suradnicima, svim predanim timovima i voditeljima tehničkih i  administrativnih službi IRB- a, konzultantima i partnerima te svim izvrsnim znanstvenicima i znanstvenicama IRB-a koji su svojim zalaganjem i izvrsnim rezultatima doprinijeli realizaciji ovog kapitalnog projekta. Posebno zahvaljujem dr. sc. Ivanki Jerić koja je za ovaj projekt dala svoj maksimum i bez čijeg znanja, upornosti i požrtvovnosti O-ZIP ne bi ugledao svjetlo dana'' istaknuo je prigodom potpisivanja ugovora u studenom 2020. dr. Smith.

A tom je prigodom koordinatorica projekta dr. sc. Ivanka Jerić istaknula da iza projekta O-ZIP stoji više od 900 zaposlenika Instituta Ruđer Bošković, koji svaki dan svojim rezultatima opravdaju ovu investiciju i koju će višestruko vratiti u budućnosti.

Pričom o projektu O-ZIP IRB je dočekao i svoj veliki jubilej, 70. obljetnicu od svojeg osnutka, a ova uspješna priča koja je započela osnivanjem Instituta 1950. godine i koja se izgradila na radu i rezultatima brojnih generacija ruđerovaca i ruđerovki ide dalje i u novom ruhu dočekuje sve buduće naraštaje znanstvenika i istraživača željnih znanja i napretka.

_{Projekt O-ZIP je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Instituta Ruđer Bošković.}