Božo Težak (1907 – 1980) je diplomirao na Kemijsko-inženjerskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu 1930. godine.
Školsku je godinu 1930./1931. proveo na University College u Londonu kod Fredericka G. Donnana FRS, s kojim je prema vlastitom odabiru radio na problemima vezanim za proces stvaranja taloga BaSCu.
Vojsku je služio 1931. – 1932. u Školi za rezervne oficire u Bileći, Pirotehničkom bataljunu u Kragujevcu i Vojnotehničkom zavodu Jugoslavenske vojske i mornarice Obilićevo. Ondje je nakon odsluženja vojnoga roka ostao do 1936. kao inženjer kemičar građanskoga reda u Ministarstvu vojske i mornarice.
Godine 1936. daje ostavku na državnu službu i vraća se u Zagreb, gdje djeluje u Gradskom poglavarstvu (do 1937.), Gradskoj plinari (1937. – 1938.), Školi za civilnu zaštitu (1938. – 1941.) i Gradskom kemijskom laboratoriju (1941. – 1945.).
Doktorirao je 1945. na Tehničkom fakultetu u Ljubljani i iste je godine postavljen za docenta na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1946. izabran je za izvanrednog profesora fizikalne kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a 1952. za redovitog profesora. Na PMF-u je osnovao Fizičko-kemijski zavod i bio njegovim prvim predstojnikom. Odmah po utemeljenju Instituta za fiziku uključuje se u njegov rad.
Tako 1954. postaje predstojnikom Fizičko-kemijskog zavoda Instituta i na toj dužnosti, uz sve ostale brojne obveze, ostaje do 1967. godine. Godine 1953. izabran je za glavnog urednika časopisa CCA i tu je dužnost obnašao do smrti. CCA se pod njegovim vodstvom internacionalizira i postaje jedan od jakih srednjoeuropskih časopisa za kemiju i definitivno najjači hrvatski znanstveni časopis.
Bio je tajnik Hrvatskoga kemijskoga društva (HKD-a) od 1946. do 1952., a predsjednik od 1952. do 1954. Pored toga, bio je glavni i odgovorni urednik Sveučilišnog vjesnika (1954. – 1961.), utemeljitelj i prvi glavni urednik časopisa Scientiae Yugoslavica, koji je bio glasilo Asocijacije naučnih unija Jugoslavije, koju je on također osnovao (1971.) i bio njezin prvi predsjednik. Pokrenuo je i časopis Informatologia Yugoslavica (1969.) gdje je bio glavni urednik do smrti.
Inicirao je osnivanje Referalnog centra Sveučilišta u Zagrebu i bio njegov direktor od 1972. do smrti. Znanstveni rad započeo je 1929. godine kao student treće godine i istodobno pomoćni asistent Vladimira Njegovana u Zavodu za anorgansku i analitičku kemiju Kemijsko-tehnološkog odjela Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Na Njegovanov poticaj počeo je ispitivati mogućnosti određivanja sulfata uz olovo.
Tijekom tog rada susreo se s temeljnim elementima problematike taložnih procesa, koji postaju centralna tema njegovog bogatog znanstvenog opusa.
Drugo, isto tako značajno područje njegova znanstvenog interesa bilo je vezano za pronalaženje, odabir, klasifikaciju i distribuciju znanstvenih informacija.