Drago Grdenić

Drago Grdenić

Drago Grdenić (1919 - 2018) je diplomirao kemiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1942. godine. Od rujna 1942. do ranog proljeća 1945. sudjeluje u antifašističkoj borbi za slobodu Hrvatske.

Po završetku rata predaje kemiju na novoosnovanoj Višoj pedagoškoj školi u Splitu, a polovicom kolovoza 1945. vraća se u Zagreb i postaje asistent na Kemijskom odsjeku Filozofskog fakulteta, a nakon utemeljenja Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF-a), na tom fakultetu.

Na poslijediplomskom usavršavanju bio je u Institutu za organsku kemiju Akademije znanosti SSSR-a u Moskvi gdje je od 1946. do 1948. radio na organo-živinim spojevima kod A. N. Nesmejanova i na rendgenskoj strukturnoj analizi kod A. I. Kitajgorodskoga. Doktorirao je 1951. na PMF-u s disertacijom u kojoj je objedinio dio rezultata rada u Moskvi i rezultate samostalnog rada u Zagrebu. Povratkom iz Moskve uveo je na PMF metodu rendgenske strukturne analize.

Na poslijedoktorskoj specijalizaciji bio je školske godine 1955./1956. na University of Oxford kod dobitnice Nobelove nagrade D. Crowfoot-Hodgin gdje je radio na istraživanju kristalne i molekularne strukture bakterijskog pigmenta feroverdina. Habilitirao je 1956. na PMF-u, gdje je redom bio asistent (1946. – 1952.), docent (1952. – 1956.), izvanredni profesor (1956. – 1960.), redoviti profesor (1960. – 1985.), a od 1997. profesor emeritus.

Predavao je kolegije Opća kemija, Anorganska kemija, Kristalokemija, Anorganska stereokemija i Povijest kemije. Pod njegovim voditeljstvom izrađen je velik broj diplomskih radova te 10 magistarskih i 16 doktorskih disertacija. Utemeljio je Zavod za opću i anorgansku kemiju i trideset godina bio njegov predstojnik (1952. – 1982.). Bio je dekan (1960. – 1962.), prodekan (1962. – 1964.) PMF-a i rektor Sveučilišta u Zagrebu (1976. – 1979.).

Bio je član Odbora za izgradnju Instituta od 1950. godine, pročelnik Odjela za strukturnu i anorgansku kemiju (1952. – 1961.), član Upravnog odbora (1961. – 1964.) i član Naučnog odbora (1959. – 1961.), naučni savjetnik (1961. – 1964.) IRB-a, a od 1975. njegov počasni savjetnik. Od 1960. do 1974. bio je direktor Sveučilišnog instituta za anorgansku i analitičku kemiju. Obnašao je dužnost tajnika HKD-a (1952. – 1954.), predsjednika (1970. – 1972.) i potpredsjednika (1972. – 1974.) Član je uredništva (1968. – 1969.) i uredničkog savjeta CCA (od 1970.), a bio je i član uredničkog savjeta časopisa Inorganica Chimica Acta (1974. – 1988.).

Bio je aktivan i u Hrvatskom prirodoslovnom društvu (HPD-u). Godine 1959. izabran je za izvanrednog, a 1973. za redovitog člana JAZU. Bio je glavni tajnik (1973. – 1975.) i član predsjedništva JAZU (1975. – 1977.). Dopisni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (od 1975.) i Slovenske akademije znanosti in umetnosti (od 1976.).

Za svoj je nastavni i znanstveni rad dobio republičku nagradu za znanost „Ruđer Bošković" (1961.), Nagradu Grada Zagreba (1975.), republičku nagradu za životno djelo (1985.) i medalju „Božo Težak" HKD-a (1990.).

Objavio je 89 znanstvenih i 29 stručnih radova iz strukturne kemije i kemije živinih spojeva te članke o popularizaciji znanosti i dvije vrlo zapažene knjige: Molekule i kristali - uvod u strukturnu kemiju (1973.) i Povijest kemije (2001.), u kojoj iznosi svoja viđenja razvoja kemije kroz povijest ljudskoga roda.

Ova stranica koristi kolačiće. Neki od tih kolačića nužni su za ispravno funkcioniranje stranice, dok se drugi koriste za praćenje korištenja stranice radi poboljšanja korisničkog iskustva.
Za više informacija pogledajte naše uvjete korištenja.

  • Kolačići koji su nužni za ispravno funkcioniranje stranice. Moguće ih je onemogućiti u postavkama preglednika.