Ivan Supek (1915 – 2007) je studirao je fiziku, matematiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i nakon diplomiranja nastavio studijsko usavršavanje u Beču, Zürichu i Leipzigu. U potonjem su u to doba djelovali W. Heisenberg, P. Debye, B. L. van der Waerden, H. Euler, C. F. von Weizsäcker i drugi.
Doktorirao je 1940. godine pod vodstvom F. Hunda u grupi Heisenberga u Leipzigu. U Zagreb se vraća 1941. godine, a u kolovozu 1943. godine odlazi na oslobođeni teritorij gdje ponajviše radi u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a.
U lipnju 1944. na Kongresu kulturnih radnika u Topuskom drži govor o znanosti, u kojem ističe važnost znanstvene revolucije za izgradnju zemlje i upućuje prvi javni apel protiv moguće upotrebe nuklearnog oružja.
Godine 1946. izabran je za profesora teorijske fizike na Sveučilištu u Zagrebu gdje okuplja grupu nadarenih studenata – V. J. Glasera, B. Jakšića, G. Alagu, I. Babića Gajskog, Z. Jankovića, K. Ljolju, K. Ilakovca, A. Grossmanna i mnoge druge. U tom razdoblju, 1949. godine, izlazi njegova poznata knjiga Teorijska fizika i struktura materije, koja je imala značajan utjecaj na odgoj mnogih generacija studenata.
Inicijator je i član Odbora za izgradnju današnjeg Instituta Ruđer Bošković koji je izrastao iz «Fizičkog instituta» JAZU i čije pripreme za gradnju ovlaštenjem Savezne vlade SFRJ počinju 1950. godine. Već tijekom izgradnje Instituta uspio je proširiti originalno zamišljena istraživanja s područja nuklearne fizike na fundamentalna istraživanja u elektronici, kemiji i biologiji, čime je bitno pridonio današnjem multidisciplinarnom i interdisciplinarnom karakteru Instituta.
Zaslužan je za povezivanje Instituta s Prirodoslovno-matematičkim fakultetom u Zagrebu, a posebno za njegovo otvaranje prema državama Europe i svijeta šaljući mlade znanstvenike na usavršavanje, stvarajući jaku ekipu prirodoznanstvenika koji su formirali prirodne znanosti u Hrvatskoj. Početkom 1960. godine u JAZU osniva Institut za filozofiju, znanost i mir, kojemu je otada na čelu. Taj institut od 1963. postaje administrativnim središtem jugoslavenskog Pagvaškog saveza kojem je Supek predsjednik od osnutka.
Godine 1966. pokreće časopis Encyclopedia Moderna gdje postaje glavnim urednikom. Od 1969. do 1971. godine bio je rektor Zagrebačkog sveučilišta, kada je nakon sjednice u Karađorđevu isključen iz javnog života sve do prvog nastupa na međunarodnom simpoziju «The Electronic Structure in Crystals» u Cavtatu 1988. godine. Kao rektor inicirao je osnivanje Interuniverzitetskog centra (1970.) u Dubrovniku. Bio je predavač na mnogim stranim sveučilištima, dopisni (1948. - 1960.) i redoviti (1961. - 2007.) član JAZU/HAZU. Od 1991. do 1997. bio je predsjednik HAZU.
Nadalje, bio je član Stalnog komiteta međunarodnog Pagvaškog pokreta i jedan od osnivača i predsjednika svjetske organizacije “Svijet bez bombe”. Bio je zastupnik u Saveznoj skupštini i Saboru Republike Hrvatske.
Pored navedenih aktivnosti, Supek je ostavio snažan trag i u književnosti. Autor je 20 romana i 18 drama povijesne, filozofske, političke i znanstveno-fantastične tematike. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i odlikovanja, uključujući republičku nagradu za životno djelo 1970. godine.