Josip Lončar (1891 – 1973) je u Zagrebu studirao matematičko-fizikalne znanosti na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, a na Sorboni u Parizu elektrotehniku.
Doktorirao je u Zagrebu 1920. nakon čega je radio na gimnazijama, a honorarno na Tehničkoj visokoj školi. Godine 1931. izabran je za redovitog profesora na Tehničkom fakultetu, na kojemu je predavao kolegije Osnove elektrotehnike i Električna mjerenja i osnovao laboratorije za te kolegije.
Zajedno s O. Kučerom i J. Horvatom zaslužan je za utemeljenje i pokretanje Radija Zagreb. Godine 1930., kada je proradila prva televizija u Europi – u Londonu, konstruirao je i napravio prvi TV prijemnik u svom laboratoriju.
Objavljivao je radove u brojnim stručnim časopisima u zemlji i inozemstvu. Za redovitog člana JAZU izabran je 1947., a 1961. godine dobio je nagradu za životno djelo Grada Zagreba. Za člana Odbora za izgradnju Instituta za fiziku imenovan je 1950. i bio je zadužen za pripremne radove na području elektronike.
Godine 1970. izabran je za počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu. Kao pionir elektrotehnike i elektronike, radiofonije i televizije u Hrvatskoj, Fakultet elektrotehnike i računarstva je 1971. godine utemeljio godišnju nagradu «Josip Lončar» za istaknute uspjehe u studiju i znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i nastavi.