Mladen Paić (1905 – 1997) je studirao na Kemijsko-inženjerskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, gdje je diplomirao (1929.) i doktorirao (1932.). Po završetku studija odlazi kao stipendist francuske vlade na Sorbonu, gdje je 1933. položio državni doktorat, te radi u više instituta u Francuskoj.
Godine 1946. na poziv Vlade Republike Hrvatske vraća se u Zagreb gdje kao redoviti profesor počinje raditi na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Od 1946. do 1970. godine bio je predstojnik Fizičkog zavoda te dekan PMF-a 1954./55.
Godine 1950. imenovan je u Odbor za izgradnju današnjeg Instituta Ruđer Bošković gdje je osnovao više istraživačkih grupa: za nuklearnu, kemijsku i visoko-energetsku fiziku te fiziku čvrstoga stanja.
Na njegovu inicijativu pokrenuta je na Institutu gradnja neutronskog generatora. Važnu ulogu odigrao je i u razvoju istraživačkoga rada u fizici plazme i fizici materijala. Godine 1961. utemeljio je Institut za fiziku Sveučilišta u Zagrebu i bio njegov voditelj od 1961. do 1970. godine. Objavio je stotinjak znanstvenih radova iz područja anorganske kemije, biofizike, fizikalne kemije, fizike metala, nuklearne fizike i optički aktivnih tvari.
Pored toga, bitno je pridonio unapređenju nastave iz fizike, što je rezultiralo i objavljivanjem nekoliko sveučilišnih udžbenika. Godine 1961. izabran je za redovitog član JAZU.
Odlikovan je Ordenom rada II. reda i Ordenom Republike sa srebrnim vijencem. Dobitnik je nagrade «Nikola Tesla», republičke nagrade za životno djelo, nagrade AVNOJ-a te niza drugih priznanja.