Kao članice Američkog kemijskog društva (Irena Ciglenečki-Jušić, IRB i Palma Orlović- Leko, vanjski suradnik IRB), bile smo sudionice 255-te konferencije koju je to Društvo organiziralo u ožujku 2018 godine, u New Orleansu, poznatom po jazzu i urnebesnim karnevalima.
Zelena boja u noći našeg dolaska, 17. ožujka razlijevala se ulicama NOLE – slavio se sveti Patrik. Mardi Gras perle ... svuda puno perli, zabave, glasnog raspoloženja. Ah, svi znamo manje-više kako se slavi i zabavlja u ovom gradu. Nakon teškog probijanja kroz masu koja se gibala u različitim glazbenim ritmovima, taksist nas je obavijestio da neće moći voziti do naše željene adrese te da moramo ostatak puta pješačiti. Nakon 10 sati leta i više sati provedenih u zračnoj luci, nismo bile spremne na noćnu „šetnju“.
Nekoliko ulica se ispriječilo do našeg cilja: lijevo, desno, pravo. .uz pomoć raznolikih zelenih likova koji su se raspoloženi vraćali s proslave, našli smo se pred pansionom u kojem smo rezervirali i unaprijed platili smještaj. Olakšanje, konačno smo na cilju, sada ćemo se odmoriti! Nismo ni slutile da naša noćna avantura tek počinje. Na recepciji opet zeleno, sa svih strana dolaze zelena zadovoljna lica.
Mi se predstavljamo. Ali slijedi šok....ne, nisu nas očekivali, nema nas na popisu, sve su sobe popunjene, u gradu je velika proslava, zar ne znamo? ... Nema slobodnih mjesta niti u drugim hotelima, barem ne ove noći ... Nevjerojatno kako (ne) raspoloženje mijenja percepciju. Veselost koja nas je okruživala pomalo nas je zahvatila, ali istog trenutka nju je zamijenila tjeskoba, sjaj te zelene noći je u tren nestao. Djevojke na recepciji zbunjeno nas gledaju, zovu svog pretpostavljenog. Zajedno pokušavamo naći neki smještaj u gradu preko Interneta. Pretraživanje traje i traje, noć odmiče, glasovi su utihnuli, zavladala tišina.
Konačno nam nude rješenje: sobu u drugom hotelu možemo dobiti tek sutradan, a ostatak noći možemo prespavati u jednom motelu uz autoput gdje će nas vlasnik pansiona osobno odvesti. Krećemo u nepoznato, nemamo baš puno povjerenja u našeg vodiča. Noć čini svoje. Javlja se neka strepnja ... Nedavno sam čitala koliko osoba dnevno nestaje u New Orleansu? ... a krokodili??? Stižemo pred motel. Oh, dobro je! Dobivamo sobu u koju se ulazi izravno iz unutarnjeg dvorišta (tipični američki moteli za jednu noć); opet zebnja i osjećaj nesigurnosti. Na vrata sobe s unutrašnje strane, za svaki slučaj, postavljamo ogromnu fotelju koju smo zatekli u sobi. Tri sata je i umor čini svoje. Jutro donosi vedrinu, toplinu i dobro raspoloženje. Primjećujemo da je dvorište puno rascvjetalog cvijeća, tu je i bazen, ugodno okruženje. Nakon doručka odlazimo u hotel gdje smo bili zadovoljni i smještajem i njegovim položajem u centru grada.
Konferencija je izvrsno bila organizirana, uključujući znanstveni, društveni i zabavni aspekt. Puno se diskutiralo, a usput pregovaralo i o nekoliko mogućih suradnji. U slobodno vrijeme imali smo prigodu uživati u vožnji brodom, povijesnim modelom, po Mississippiju što je probudilo sjećanje na doživljaje Marka Twaina iz njegove knjigu Život na Mississippiju i u šetnji drvoredom starih hrastova na plantaži šećerne trske na obali Mississippija gdje se snimao film Prohujalo s vihorom. Doživjeli smo i Francusku četvrt, Bourbon Street s afričkom, karipskom, cajun i zydeco te jazz glazbom i još puno toga – pravi spomenar.
Na povratku opet nedaća. U polu-praznoj zračnoj luci sve je bilo zatvoreno, čak i barovi, samo su se s velikih, crno - bijelih plakata, putnicima smiješili poznati glazbenici i legende jazza potekli s ovih prostora; među njima i meni najdraži, Fats Domino. Odlazak iz NOLE bio je predviđen u 21:00 sat, međutim čekanje se produžilo. Pala je kompjuterska podrška. Noć odmiče, postaje prohladno, nervoza nas obuzima. Informacije zbunjuju. Vrijeme odlaska postaje neizvjesno. Koliko će sve ovo trajati? Hoćemo li dočekati jutro pospani i pothlađeni?. Da bi popravili raspoloženje, grickamo poznate New Orleans praline. Nakon pet sati čekanja, komešanje, čujemo poziv za let ...olakšanje. Naše putovanje u Ameriku, kao što se i događa i u životu općenito, bilo je prožeto i dobrim i lošim iskustvom, ali sve se stopilo u lijepu uspomenu.
dr. sc. Palma Orlović-Leko
Vanjska suradnica IRB, Zavod za istraživanje mora i okoliša