Kada vulkanska erupcija pomuti planove bilateralne suradnje

Kada vulkanska erupcija pomuti planove bilateralne suradnje

U travnju 2010. godine, u okviru bilateralne suradnje sa State Key Laboratory of Marine Environmental Science, Xiamen University, China, provela sam sedam lijepih dana u Xiamenu. To je bilo jedno novo i lijepo iskustvo, a ujedno moj prvi boravak u Kini.

Pored poslovno-istraživačkih obveza koje su me tamo i dovele provedbom projekta 'Biogeochemistry of sulfur, carbon, nutrients and redox sensitive elements in hypoxic/anoxic aquatic environments' (voditelj projekta s kineske strane bio je dr. Minhan Dai, voditelj State Key Laboratorija) bilo je dosta slobodnog vremena za istraživanje samog grada, njegovih ljudi, kineske kulture i gastronomije.

Posebno me se dojmio posjet kineskom vegetarijanskom restoranu, gdje su nam servirani vegetarijanski specijaliteti, ali u formi bifteka, svinjskog i pilećeg pečenja. Sjećam se da se povela rasprava o tome zašto, ako je već vegetarijansko, jelo svojim izgledom mora podsjećati na meso? Je li je to stvar psihologije i načina privlačenja gostiju na nešto što im je poznato. Odgovor nismo našli, no hrana je bila izvrsna.

Kupovina kineskih zastora

Drugi događaj povezan s tim putovanjem je kupovina zastora za moj novi stan u Zagrebu. Naime, tijekom istraživanja grada naišli smo na nekoliko radnji bogatih tekstilom. Čim sam ugledala toliko bogatstvo dezena, kao i vrsta tekstila, od lagane do teške kineske svile, znala sam da se bez novih zastora ne vraćam u Zagreb. Tu moju 'ispravnu' odluku samo je još više potvrdila i cijena koja se nudila, a koja je bila i za nekoliko puta niža od one koju bih trebala 'iskeširati' u Zagrebu za istu metražu.

Pri tome nikada ne bih našla sličnu kvalitetu i dizajn. No, nakon odluke o kupovini, trebalo je nazvati supruga u Zagreb da izmjeri prozore te mi hitno, bez obzira na vremensku razliku od sedam sati, javi mjere, kako bi se u radnji počeli šivati zastori koji su za dva dana trebali biti završeni i spremni za transport. Naime, samo nam je toliko dana preostalo do povratka.

Kada sam taj dio obavila, preostalo mi je dogovoriti s prodavačicom točne mjere i želje. Pri tome prodavačica osim kineskog nije govorila niti jedan drugi jezik. S obzirom da nije bilo vremena da se dogovor odgodi za drugi dan u prisustvu kineskih kolega u funkciji prevoditelja, sporazumijevale smo se prstima i crtežom. Nacrtala sam 6 komada tkanine s dimenzijama koje sam željela, upirući prstom u tkaninu koja mi se najviše svidjela. Prodavačica je potvrdila da razumije, ja sam platila i posao je mogao početi. Dogovorile smo se, da će sve biti gotovo za dva dana. U ta dva dana svašta mi se vrtjelo u glavi. Od toga da radnju više neću naći ili da će me tamo, umjesto šest zastora za prozore dimenzija 1.5x1.5m dočekati šest kuhinjskih krpa.

Drugi dan, nakon sklopljenog posla, te nakon radnog vremena, bojažljivo sam krenula u centar tražeći radnju, bojeći se što ću ugledati kao produkt našeg dogovora. Ono što me dočekalo, potpuno je opravdalo moju upornost. Zastori su izgledali prekrasno, ali možda malo preteški za transport i dozvoljenu kilažu mog kofera. No, taj problem odlučila sam rješavati kasnije na aerodromu.

Vulkanska prašina

Treći događaj koji je definitivno najviše ostavio traga na moje putovanje u Kinu, bio je povratak u Europu zavijenu u oblak vulkanske prašine, nakon erupcije vulkana na Islandu. Da je stanje s vulkanskom prašinom bilo vrlo ozbiljno, nisam imala pojma dok nismo ušli u avion na relaciji Xiamen-Hong Kong. Prvi pogled na naslovnicu USA Today ukazao je na mogući problem povratka iz Hong Konga za Frankfurt.

Još uvijek vjerujući u sretan ishod čitave misije ovog putovanja, nakon slijetanja u Hong Kong krenuli smo prema Lufthansinom šalteru, gdje nam je jasno rečeno da letova do daljnjeg za Europu nema. Šok i nevjerica. Dobra stvar je bila da sam imala u planu provesti jedan dan u Hong Kongu, te sam stoga imala rezerviran hotel u blizini poznatog šoping centra na Times Squareu i poznarog poslovnog tornja The Wharf (Holdings) Limited Grupe u Causeway Bayu.

Planirani boravak u Hong Kongu izgubio je čar jer ga je poremetila činjenica neizvjesnosti i bojazni s obzirom na nepostojeći datum odlaska kući zbog tada ukinutog zračnog prometa u smjeru Europe.

Samo za ilustraciju, u Hong Kong smo sletjeli 18. travnja, a kao prva moguća rezervacija za let u Europu nam je ponuđen datum 3. svibnja. Vjerojatno ne moram objašnjavati u kakvom šoku sam bila ja, kao i moja obitelj s kojom sam se redovito čula putem Skypea.

Četverogodišnji sinčić tada nije ni shvaćao razloge zbog kojih se mama nije vraćala kući. Nakon dvije provedene noći u blizini Times Squarea, odlučila sam se preseliti u jeftiniji hotel i rezervirati smještaj za idućih 5 dana. Preseljenje ne bi čak bilo toliko strašno, da sa sobom nisam vukla još dodatnih 12m, 2.60 cm dugih zastora. Doktorandica koja je bila sa mnom na putovanju se zafrkavala kako je šteta što to nisu čarobni zastori, poput čarobnih ćilima, te da na njima poletimo do Europe.

Pojavila se ideja napuštanja Hong Konga vlakom, ali su sve kompozicije za Europu bile zauzete prijevozom Formule 1 koja je u isto vrijeme zapela u Šangaju. Uglavnom, veselo.

Bez obzira na prilično čudnu situaciju, svaki dan smo obilazile i upoznavale Hong Kong koji je zbilja poseban grad. No, moram priznati da nije bilo nekog uživanja, već su ti obilasci bili čisto ubijanje vremena i način da se misli malo rasterete od brige za povratkom. Nakon četvrtog dana boravka u jeftinijem hotelu, odlučile smo krenuti na aerodrom i tamo poput većine putnika za Europu čekati prvi let.

Taj odlazak nam je bio sugeriran i od strane ureda Lufthanse za Europu koji je moj suprug gotovo svaki dan nazivao ne bi li nam se rezervacija s 3. svibnja pomaknula za koji bliži datum. Naime, tada su mu rekli da će se 23. travnja otvoriti linija za Frankfurt. Bile smo presretne. Samo da nam je doći do Frankfurta, a odande ćemo i pješice do Zagreba. Po dolasku na aerodrom, odmah u jutro, tog 23. travnja, prijavile smo se na šalter Lufthanse, gdje su uzeli sve naše podatke i rekli da će prvi let krenuti u podne, a idući iza njega taj dan u ponoć.

Lutrijom, odnosno nasumičnim izvlačenjem naših imena, kreirati će se 'boarding passevi' za navedene letove. Nismo bile izvučene za prvi let, ali u 15 sati počelo je novo izvlačenje. Prvo je izvučeno moje ime, a zatim i ime moje doktorandice.

Koja je to sreća bila! Nema tih riječi kojima bi se opisala! Sretno smo sletjele u Frankfurt, te nekoliko sati kasnije i u Zagreb. Na aerodromu doček i sretna, poznata lica.

Još i danas imam zastore, koji su i dalje prekrasni te me stalno podsjećaju na moje prvo kinesko putovanje. Danas sjećanja na njega i nisu tako negativna, no nisam sigurna da bih se nakon svega, kao i današnje situacije s pandemijom, odlučila tako daleko putovati bez obitelji. Ipak je sve ostavilo traga.

dr. Irena Ciglenečki-Jušić
Laboratorij za fiziku mora i kemiju vodenih sustava
Zavod za istraživanje mora i okoliša

Ova stranica koristi kolačiće. Neki od tih kolačića nužni su za ispravno funkcioniranje stranice, dok se drugi koriste za praćenje korištenja stranice radi poboljšanja korisničkog iskustva.
Za više informacija pogledajte naše uvjete korištenja.

  • Kolačići koji su nužni za ispravno funkcioniranje stranice. Moguće ih je onemogućiti u postavkama preglednika.